Zavod za kemiju, biologiju i fiziku tla

Ishrana bilja

Poljoprivredna statistika (DOS & QB64)
Simptomi deficita elemenata ishrane
Analiza tla (Nove GIS i Google karte!)
Gnojidbeni kalkulatori
U prodaji je novi udžbenik
ISHRANA BILJA
Neformalna savjetodavna služba
(NSS) za biljnu proizvodnju

 

 

Vaša IP adresa:


Korisnik broj:

Ažurirano: 11.05.2012.

Poljoprivredni fakultet Osijek
Zavod za kemiju, biologiju i fiziku tla
Prof. dr. sc. Vladimir Vukadinović
HR-31000 Osijek
Kralja Petra Svačića 1d.

Upiti on line


Tel:

031-554-891

Fax:

031-554-891

Web:

http://ishranabilja.com.hr

E-mail:  

vladimir@ishranabilja.com.hr

Lokacija kabineta:
(3. kat, sjeveristočni dio zgrade Fakulteta)


Klikni na sliku za veći prikaz!
(i drži pritisnutu  "lijevu" tipku miša)

Ishrana bilja

Vladimir Vukadinović

Department of Soil Chemistry, Biology and Physics, Plant nutrition

Ishrana bilja je relativno mlada znanstvena disciplina u području biotehničkih znanosti. Nastala je izdvajanjem iz agrikulturne kemije, jednako kao pedologija te hranidba životinja. Agrikulturna kemija začeta je u 19. stoljeću i napretkom prirodnih znanosti uslijedio je njen buran razvoj uz podjelu na uže discipline.

Danas je ishrana bilja u širem smislu dio fiziologije bilja jer izučava ishranu poljoprivrednih biljnih vrsta na staništu u odnosu na visinu i kakvoću priroda. To je vrlo pojednostavljena definicija ishrane bilja u čijem okviru se, pored fizioloških procesa i funkcija kemijskih elemenata u živoj tvari, istražuju i svi procesi fizikalne, kemijske, fiziološke i biokemijske prirode, koji u interakciji biljke i tla kao supstrata utječu na usvajanje hranjivih tvari, njihovo premještanje i raspodjelu u biljci, rast, razvitak i tvorbu prinosa, odnosno primarnu organsku produkciju. Cjelovita definicija ishrane bilja stoga bi morala pored biljno-fiziološkog aspekta obuhvatiti ekološki i agrološki aspekt. 

Biljno-fiziološki aspekt ishrane bilja istražuje usvajanje kemijskih elemenata, sintezu organske tvari, rast i razvitak biljaka. Ekološki apsekt podrazumijeva međusoban odnos agrobiocenoza i prirodnog okoliša pa se danas javlja kao posebna znanstvena disciplina - ekofiziologija. Akcent istraživanja ekofiziologije je na utjecaj abiotskih činitelja fizioloških procesa koji dovode do promjena u rastu i razvoju, dakle i biološkom te poljoprivrednom prirodu biljaka. 

Agroekološki aspekt ishrane bilja je na povećanju priroda i njegove kakvoće kao temeljnog mjerila uspješnosti biljnog uzgoja. Stoga ishrana bilja razvija metode i tehnike poboljšanja mineralne ishrane, odnosno gnojidbe, istražujući tlo kao prirodan supstrat, ali efikasnost gnojidbe svim vrstama mineralnih i organskih gnojiva i kondicionera (poboljšivača) tla te utvrđuje potrebu za gnojidbom, odnosno mjere popravke tla biološke, kemijske i fizikalne naravi. 

Iz šire definicije ishrane bilja jasno je da ona graniči s više znanstvenih disciplina,  a s nekima se djelomično i preklapa. Npr., fiziologija bilja također izučava probleme ishrane, ali neovisno od supstrata ishrane, dok je za ishranu bilja tlo dio jedinstvenog sustava biljka-tlo-atmosfera. Ekologija se bavi prvenstveno odnosom živih organizama i prirodne sredine, dok ishrana bilja u toj međuzavisnosti naglašava značaj prirodne sredine za tvorbu prinosa. Granične discipline su: a) pedologija koja izučava tlo kao prirodni supstrat biljne ishrane i bavi se procesima njegovog nastanka, fizikom, kemijom, hidrologijom, morfologijom i klasifikacijom tala, b) zemljišna mikrobiologija koja istražuje transformacije organske tvari tla kroz aktivnost zemljišnih mikroorganizama te c) biljna proizvodnja koja se bavi praktičnim odgovorima iz oblasti gnojidbe, agrotehnike i općenito njege usjeva uz poboljšanja svojstava tla kao supstrata biljne ishrane.

 Racionalna, ekonomski isplativa primarna organska proizvodnja podrazumijeva primjenu gnojiva u količinama koje odgovaraju potrebama i stanju biljaka (usjeva, povrća, nasada), plodnosti tla, profitabilnosti rada i uloženih sredstava te istovremeno vodi računa o vremenskim uvjetima, okolišu i mogućem prinosu. Razumjevanje vrlo složenog i dinamičnog sustava tlo-biljka-atmosfera zahtijeva multidisciplinarni pristup jer ga određuju brojni biološki, klimatski i zemljišni činitelji te plodnost tla, koja je njegovo agregirano i najvažnije svojstvo, nije moguće apsolutno odrediti. Za dobru analizu i kvantifikaciju biljne produktivnosti potreban je velik broj različitih podataka o konkretnim agroekološkim uvjetima kako bi se što točnije utvrdila potreba u gnojidbi i popravkama tla te primjenila adekvatna agrotehnika, odnosno donijela ispravna odluka o razini ulaganja i dr. 

Bez adekvatne i redovite gnojidbe nema visokih i stabilnih prinosa, potrebne kakvoće proizvoda, niti profitabilnosti pa se gnojidba opravdano smatra najvažnijom agrotehničkom mjerom u primarnoj organskoj produkciji, a određivanje doze gnojiva, njegove vrste, vremena primjene i načina gnojidbe mora se temeljiti na znanstveno-stručnim spoznajama o raspoloživosti i odnosima hraniva u tlu, fiziološkim potrebama biljke, ekonomičnosti proizvodnje te intenzitetu i smjeru utjecaja pojedinog agroekološkog činitelja. Uz to, tlo nije nipošto nepresušan resurs i ne osigurava prirodnim procesima dovoljnu količinu hraniva za visoke prinose pa je potrebno gnojidbom vratiti iznešene ili na drugi način izgubljena hranjive elemente nadoknaditi. Bez vraćanja elemenata ishrane u tlo, odnosno gnojidbe, tlo siromaši i prinos pada. Stoga redovite analize tla i biljaka osiguravaju temelj za precizan proračun bioraspoloživosti i bilance hraniva u tlu, potrebu u gnojidbi i popravkama tla te osiguravaju profitabilnu i ekološki prihvatljivu proizvodnju hrane.

Prof. dr. sc. Vladimir Vukadinović

 

Bilješka o autoru:

Vladimir Vukadinović je redoviti profesor Ishrane bilja u trajnom zvanju na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku. Cijeli radni vijek proveo je kao istraživač (od 1971.) i sveučilišni nastavnik od 1981. baveći se Ishranom bilja, naročito problemima ishrane dušikom i kalijem, kako usjeva tako i trajnih nasada, te proučavajući zemljišne resurse s aspekta produktivnosti tala i faktora ograničenja proizvodnje. Vrlo rano, s pojavom informatičke tehnologije od 1976. god., svoja istraživanja i rezultate oplemenjuje kompjutorskim modelima, GIS-om i izradom računalnih programa kao pomoć u razumjevanju produktivnosti tala, izradi gnojidbenih preporuka za usjeve i trajne nasade te kao pomoć u donošenju odluka po pitanjima popravki i rajonizacije.

 Značajno je istači kako je prof. dr. Vladimir Vukadinović diplomirao na Odsjeku za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta (u Sarajevu 1971.) što je njegovim istraživanjima u području agronomije dalo specifičan fiziološki „štih“ u kojima su biljka i njene potrebe za rast, razvitak i tvorbu prinosa iznad ili jednake po važnosti agroekološkom i agrotehničkom aspektu primarne organske produkcije.

 S 40 godina staža u istraživanjima i nastavi Ishrane bilja, Fiziologije bilja, Ekofiziologije, Primjene kompjutora u poljoprivredi i Zemljišnih resursa, Vladimir Vukadinović je objavio gotovo 200 znastvenih i stručnih članaka, nekoliko udžbenika i skripti te izradio niz kompjutorskih programa i modela kao i programa za statističku obradu rezultata istraživanja.