       |
||
 |
|
 |
|
Ishrana bilja Poljoprivredni fakultete u Osijeku Zavod za kemiju, biologiju i fiziku tla Kralja Petra Svačića 1d HR-31000 Osijek
Korisnik broj:
Ažurirano: 18.06.2013.administrator: Boris Đurđević |
Dobro došli na web stranicu Ishrana bilja
Ishrana bilja je u širem smislu dio fiziologije bilja jer izučava ishranu poljoprivrednih biljnih vrsta na poljoprivrednim i prirodnim staništima u odnosu na visinu i kakvoću priroda. To je vrlo pojednostavljena definicija ishrane bilja u čijem okviru se, pored fizioloških procesa i funkcija kemijskih elemenata u živoj tvari, istražuju i svi procesi fizikalne, kemijske, fiziološke i biokemijske prirode, koji u interakciji biljke i tla kao supstrata utječu na usvajanje hranjivih tvari, njihovo premještanje i raspodjelu u biljci, rast, razvitak i tvorbu prinosa, odnosno primarnu organsku produkciju. Cjelovita definicija ishrane bilja stoga bi morala pored biljno-fiziološkog aspekta obuhvatiti ekološki i agrološki aspekt. Biljno-fiziološki aspekt ishrane bilja istražuje usvajanje kemijskih elemenata, sintezu organske tvari, rast i razvitak biljaka. Ekološki aspekt podrazumijeva međusobni odnos agrobiocenoza i prirodnog okoliša pa se danas javlja kao posebna znanstvena disciplina - ekofiziologija. Naglasak ekofiziologije je istraživanje utjecaja abiotskih čimbenika fizioloških procesa koji dovode do promjena u rastu i razvoju, dakle i biološkom te poljoprivrednom prirodu biljaka. Agroekološki aspekt ishrane bilja je na povećanju priroda i njegove kakvoće kao temeljnog mjerila uspješnosti biljnog uzgoja. Stoga ishrana bilja razvija metode i tehnike poboljšanja mineralne ishrane, odnosno gnojidbe, istražujući tlo kao prirodan supstrat, ali i efikasnost gnojidbe svim vrstama mineralnih i organskih gnojiva i kondicionera (poboljšivača) tla te utvrđuje potrebu za gnojidbom, odnosno mjere popravke tla biološke, kemijske i fizikalne naravi. Iz šire definicije ishrane bilja jasno je da ona graniči s više znanstvenih disciplina, a s nekima se djelomično i preklapa. Primjerice, fiziologija bilja također izučava probleme ishrane i drugih, ne samo poljopivrednih biljaka, ali neovisno o supstratu ishrane, dok je za ishranu bilja tlo dio jedinstvenog sustava tlo-biljka-atmosfera. Ekologija se bavi prvenstveno odnosom živih organizama i prirodne sredine, dok ishrana bilja u toj međuovisnosti naglašava značaj prirodne sredine za tvorbu prinosa. Granične discipline su: a) pedologija koja izučava tlo kao prirodni supstrat biljne ishrane i bavi se procesima njegovog nastanka, fizikom, kemijom, hidrologijom, morfologijom i klasifikacijom; b) zemljišna mikrobiologija koja istražuje transformacije organske tvari tla kroz aktivnost zemljišnih mikroorganizama te c) biljna proizvodnja koja se bavi praktičnim odgovorima iz područja gnojidbe, agrotehnike i općenito njege usjeva uz poboljšanja svojstava tla kao supstrata biljne ishrane. Racionalna, ekonomski isplativa primarna organska proizvodnja podrazumijeva primjenu gnojiva u količinama koje odgovaraju potrebama i stanju biljaka (usjeva, povrća, nasada), plodnosti tla, profitabilnosti rada i uloženih sredstava te istovremeno vodi računa o vremenskim uvjetima, okolišu i mogućem prinosu. Razumijevanje vrlo složenog i dinamičnog sustava tlo-biljka-atmosfera zahtijeva multidisciplinarni pristup jer ga određuju brojni biološki, klimatski i zemljišni čimbenici posebice jer plodnost tla, koja je njegovo agregirano i najvažnije svojstvo, nije moguće apsolutno kvantificirati. Za dobru analizu i kvantifikaciju biljne produktivnosti potreban je velik broj podataka o konkretnim agroekološkim uvjetima kako bi se što točnije utvrdila potreba u gnojidbi i popravkama tla te primijenila adekvatna agrotehnika, odnosno donijela ispravna odluka o razini ulaganja i dr. Bez adekvatne gnojidbe nema visokih i stabilnih prinosa, potrebne kakvoće proizvoda niti profitabilnosti pa se gnojidba opravdano smatra najvažnijom agrotehničkom mjerom u primarnoj organskoj produkciji, a određivanje doze gnojiva, njegove vrste, vremena primjene i načina gnojidbe mora se temeljiti na znanstveno-stručnim spoznajama o raspoloživosti i odnosima hraniva u tlu, fiziološkim potrebama biljke, ekonomičnosti proizvodnje te intenzitetu i smjeru utjecaja pojedinog agroekološkog čimbenika. Uz to, tlo nipošto nije nepresušan resurs i ne osigurava prirodnim procesima dovoljnu količinu hraniva za visoke prinose pa je potrebno gnojidbom vratiti iz njega iznesene ili na drugi način izgubljene hranjive elemente. Bez vraćanja elemenata ishrane u tlo, odnosno gnojidbe, tlo siromaši i prinos pada. Stoga redovite analize tla i biljaka osiguravaju temelj za pouzdan proračun bioraspoloživosti i bilance hraniva u tlu, potrebu u gnojidbi i popravkama tla te osiguravaju profitabilnu i ekološki prihvatljivu proizvodnju hrane.
Znanje je bogatstvo (Litterae thesaurum est, Petronije) Znanje je moć (Scientia potestas est, Francis Bacon) Znanje je blago bez težine; nikad ga nema toliko da bude preteško (kineska poslovica) Znanje se dijeljenjem ne umanjuje i nitko ti ga ne može oduzeti! (Akbar Eydi & B.B. King) Kad ima volje, ima i načina (G.B. Shaw) Pet minuta pomoći više je nego deset dana sućuti (rumunjska poslovica)
|
Vladimir Vukadinović je redoviti profesor
Ishrane bilja u trajnom zvanju na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku. Cijeli radni
vijek proveo je kao istraživač (od 1971.) i sveučilišni nastavnik od 1981. baveći se
Ishranom bilja, naročito problemima ishrane dušikom i kalijem, kako usjeva tako i
trajnih nasada, te proučavajući zemljišne resurse s aspekta produktivnosti tala i
faktora ograničenja proizvodnje. Vrlo rano, s pojavom informatičke tehnologije od
1976. god., svoja istraživanja i rezultate oplemenjuje kompjutorskim modelima,
GIS-om i izradom računalnih programa kao pomoć u razumjevanju produktivnosti tala,
izradi gnojidbenih preporuka za usjeve i trajne nasade te kao pomoć u donošenju
odluka po pitanjima popravki i rajonizacije.
Značajno je istači kako je prof. dr. Vladimir
Vukadinović diplomirao na Odsjeku za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta (u
Sarajevu 1971.) što je njegovim istraživanjima u području agronomije dalo specifičan
fiziološki „štih“ u kojima su biljka i njene potrebe za rast, razvitak i tvorbu
prinosa iznad ili jednake po važnosti agroekološkom i agrotehničkom aspektu primarne
organske produkcije.
S 40 godina staža u istraživanjima i nastavi Ishrane
bilja, Fiziologije bilja, Ekofiziologije, Primjene kompjutora u poljoprivredi i
Zemljišnih resursa, Vladimir Vukadinović je objavio gotovo 200 znastvenih i stručnih
članaka, nekoliko udžbenika i skripti te izradio niz kompjutorskih programa i modela
kao i programa za statističku obradu rezultata istraživanja. Irena Jug je izv. prof. Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, zaposlena na Katedri za ishranu bilja i fertilizaciju. Svoj znanstveni rad započela je 1998. godine kao znanstveni novak, a nakon magisterija 2005. godine nastavlja raditi u svojstvu asistenta na Fiziologiji bilja i Ekofiziologiji. Doktorski rad iz područja ishrane bilja i ekofiziologije obranila je 2008. godine. Istraživački i nastavni rad prof. dr. Irene Jug obuhvaća područje agroekologije, ishrane bilja i ekofiziologije. Do sada je objavila 12 A1 radova koji su zastupljeni u bazama podataka Science Citation Index i Current Contentsu i 19 A2 radova citiranih u jednoj od sekundarnih publikacija. Sudjelovala je na 33 međunarodnih i 9 nacionalnih skupova s ukupno 55 radova od čega je 39 rada indeksirano u A3 skupini radova. Koautor je jednog sveučilišnog priručnika. Boris Đurđević je docent Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku na predmetu Ishrana bilja, a sudjeluje u nastavi predmeta Ekosustavi u ekološkoj poljoprivredi, Zemljišni resursi i Modeliranje biljne proizvodnje. Bavi se problemima gnojidbe usjeva i trajnih nasada, primjenom GIS-a u evaluaciji i vizualizaciji zemljišne pogodnosti te izradom gnojidbenih preporuka za usjeve i u hortikulturi. Član je Hrvatskog tloznastvenog društva i Hrvatskog društva za proučavanje obrade tla. |
